46. DANI KOMEDIJE U JAGODINI

Tradicionalni Pozorišni festival najboljih komediografskih ostvarenja Srbije  “Dani komedije” ove godine se održava 46. put  u Kulturnom centru u Jagodini  i trajaće od 20. do 27.  marta.

Imaćemo prilike da gledamo najbolje komedije  po izboru selektorke dr Ane Tasić, tetrologa i pozorišnog kritičara Politike.

Jagodinski “Dani komedije” ove godine imaju i podnaslov “Tragikomedije našeg vremena”.

Na radost jagodinaca i ljubitelja pozorišta iz čitavog Pomoravlja predstave su tako rangirane i prilagodjene svakom uzrastu. Komedija je jako zdrava disciplina i treba znati da i kada vam nije do smeha, moramo i možemo  biti vedri i u ovim tmurnim danima.

Svesni da živimo u vremenu u kome je laž često „stvarnija“ i prihvatljivija od istine, svedoci smo da su normalna objašnjenja za očigledne obmane uzaludan napor u razumevanju „suštine života“. Ostaje nam smeh kao poslednja, a možda i jedina odbrana od sumorne svakodnevice.

Na ovogodišnjem programu “Dana komedije” preovlađuju predstave srpskih autora, čak šest su napisali domaći pisci, pri čemu je reč o praizvedbama njihovih tekstova, a samo je jedan strani.

Program 46. “Dana komedije”

 

„Pasivno pušenje“, tekst Nebojša Romčević, režija Egon Savin, Zvezdara Teatar, Beograd. “Pasivno pušenje” komad o pokušaju Srbina da odgovori na ono što se od njega očekuje – “on pokušava da bude politički korektan, da bude postmoderan i terorista ako je potrebno, ali oni tamo ne mogu da se dogovore ko je pravi terorista, a ko su prijatelji”.

 

„Dok te ja hranim i oblačim“, autorski projekat Olje Đorđević, dramaturgija Danica Nikolić Nikolić, Pozorište mladih, Novi Sad.

Reč je o komediji, sa gorko-tragičnim krajem uz, kako sama rediteljka kaže, neizbežnu dozu pevanja i pucanja. To gde smo mi odrastali, u odnosu na uslove u kojima odrastaju naša deca, dve su različite planete. Od onih banalnih stvari kao što su neprekidne priče o tome koliko je tehnologija uznapredovala, preko pojave interneta i društvenih mreža, dostupnosti skoro svih informacija svima, pa i najmlađima – pa sve do onih suštinskih, a to je da se mi, zaista, i nismo rodili u istoj zemlji.

 

„Revizor za jugoistok“, tekst Svetislav Basara, režija Marko Torlaković, Šabačko pozorište
Polazeći od Gogoljevog „Revizora“.

– Razliku između Gogoljevog revizora, čije situacije sledi moj revizor za jugoistok, jeste razlika u mentalitetima jer se isočnoslovenski i jžnoslovenski mentaliteti veoma razlikuju. Inače, to je tekst koji je naručio Mladenović, za Atelje 212 i koji je „smenjen“ zajedno sa Kokanom. Ideja je bila da se Gogoljev revizor osavremeni i prilagodi prilikama u srpskoj provinciji. A o čemu govori? Možete misliti na šta će sve revizor iz EU naići – ističe Svetislav Basara.

 

“Hor „bečkih“ dečaka“, tekst Miroljub Nedović, adaptacija i režija Irfan Mensur, Teatar Carte Blanche, Beograd.

Reč je o predstavi u kojoj se, na prvi pogled na komičan, ali u suštini, na daleko ozbiljan način govori o stanju u društvu. Trojica muškaraca u zrelim godinama,  nezadovoljni načinom života koji im se nudi u svojoj zemlji, odlaze u Beč u želji da zarade za bolju egzistenciju. Susreću se u jednom podrumu u Beču u koji ih je smestio naš čovek, polukriminalac. Priča dalje prati njihovu borbu da nešto zarade na Zapadu, sledeći  dečačke snove o boljem životu. Na doček Nove godine, jedne od onih u tužnom podrumu u inostranstvu, bez radija i televizije, počinju da pričaju o svojim sudbinama , pevajući stare jugoslovenske šlagere iz sedamdesetih i osamdesetih. Jedan od njih čak odlučuje da se vrati kući, znajući da ga tamo čeka „ništa“, ali i bez tog „ništa“ ne može.

 

„2 u 1“, tekst Rej Kuni, režija Petar Jovanović, Narodno pozorište Subotica. Gradeći događaj na opšte poznatoj „istini“ da je ljudska slabost obavezni pratilac svake individue, samo je pitanje koliko ko uspeva da je drži pod kontrolom, Rej Kuni ispisuje uzbudljivu priču o ličnostima koje su se igrom slučaja našle u kovitlacu gotovo neverovatnih okolnosti.

 

“Udaj se muški“, tekst Dunja Petrović, režija Marija Lipkovski, Centar za interaktivnu umetnost – Ispad, Beograd. U središtu ovog komada je priprema venčanja, i različiti pogledi na to kakva svadba da bude, ali svakako mora da zadovolji uslov, da bude i tradicionalna i moderna. Ovaj događaj, kod likova će dovesti do otkrivanja razlicitih karaktera, zabluda, očekivanje. Likovi će doneti odluke, izvući pouke, i uvideće šta se sve može ukoliko vas pokreću zajedništvo i ideje.
Ovo je priča o svim našim ljudima, jer njih najbolje poznajemo.

 

„Hipnoza jedne ljubavi“, tekst i režija Dušan Kovačević, Zvezdara teatar, Beograd
Najnoviji komad Dušana Kovačevića je bajkovita melodramska groteska koja se u osnovi bavi problemom odlaska mladih ljudi iz zemlje. Radnja se dešava na napuštenoj planini, u nadrealno postavljenim okolnostima preplavljujuće bede. Jaki začini fantastike prate prepoznatljive Kovačevićeve likove, kljakave članove dve krnje porodice čija su deca otišla u beli svet u potrazi za stabilnijim životom. Protagonista Ranko se vuče sa štakom, njegova žena Soja pati se sa štapom, vojnom lekaru Vasi je nepokretan vrat, a njegov sin Dragi ne može da govori. Njihovi fizički nedostaci su jaka komička sredstva, izvori situacione komike, ali su i izražajne metafore bolesnog društva. Kovačević tmurnu društvenu realnost preoblikuje u tragikomički pitkiju, podnošljiviju pozorišnu stvarnost, crnohumorno ogledalo sistema (bez)vrednosti.

 

O puštanju karata u prodaju čitaoci Infomedie Plus biće blagovremeno informisani.

Jelena Smith Veljković

Ostavite odgovor

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.